GDJE JE GRANICA IZMEĐU SOCIJALE I MIROVINA?

Da se i nisu saborski zastupnici raspustili sami bili bi na redovnom godišnjem odmoru od dva mjeseca. No, mnogi od njih zbog izvanrednih parlamentarnih izbora i predizborne kampanje neće ovog ljeta vidjeti more, „kupat“ će se u vlastitom znoju. Predizborna kampanja ovog je puta bila izrazito duga

 

Kad ovo pišem, iako ne sve, što se tiče načina izlaska na izbo-re dosta toga je poznato. Novi predsjednik HDZ-a Andrej Plenković je odlučio da stranka s naj-većim brojem članova na izbore izlazi sama. Od puno manjih strančica iz zadnjih izbora pod nazivom Domoljubne koalicija, izgleda da šansu ima tek HSLS. Druga velika stranka SDP pod nazivom Narodna koalicija pot-pisala je koalicijski sporazum s HNS-om, HSU-om i HSS-om, a postizborno rač una i na IDS. Iz prošle koalicije ispali su laburi-sti, a Milanović je HDZ-u „oteo“

 

Beljakov HSS kojeg je napustio bivši predsjednik Branko Hrg.

 

Prema koalicijskom sporazumu Hrvatska stranka umirovljeni-ka na listama ima po jednog kandidata u devet izbornih jedi-nica, od tog broja su dva prolazna: u II. izbornoj jedinici na rednom broju 4. se nalazi Kažimir Varda, pravnik, član grad-ske organizacije HSU iz Zagreba, a u VIII. Izbornoj jedinici na rednom broju 3. je Silvano Hrelja. Zanimljivo je, da se u I. izbornoj jedinici na 11. mjestu nalazi Stjepan Mesić, bivši predsjednik države, koji će saborski mandat za HSU pokušati izboriti preferencijalnim glasovima. U Narodnoj koaliciji HNS je dobio sedam tzv. prolaznih mjesta, HSS čak pet, a HSU samo dva. Ova raspodjela mjesta po koalicijskim partnerima rezultat je broja preferencijalnih glasova iz prethodnih parlamentarnih izbora od 11. studenog 2015. godine, kad je HNS dobio 88 tisuća glasova, HSS oko 35 tisuća, a HSU tek oko 12 tisuća. Iz ovih rezultata se vidi koliko je bitna mogućnost preferenci-jalnog glasovanja, odnosno zaokruživanje kandidata po imenu i prezimenu. Naravno, da su u prednosti oni kandidati koji su više poznati širem biračkom tijelu, odnosno koji su svakodnev-no prisutni u medijima.

 

NAJNIŽE MIROVINE – DONJA GRANICA SIROMAŠTVA

 

Prema statističkim informacijama Hrvatskog zavoda za miro-vinsko osiguranje (HZMO) s krajem prosinca 2015. godine u RH prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO) imali smo 216.886 korisnika najnižih mirovina, č ija je prosječ na mirovina iznosila 1.429,84 kn za prosječan staž od 25 godina i osam mje-seci. Dok je prema ZOMO-u prosječan udio svih mirovina oko 39 posto, prosječna najniža mirovina je tek četvrtina prosječne hrvatske neto plaće (24,77%), jer su u radnom vijeku primali izrazito nisku plaću, ali i za značajno manji broj godina staža u odnosu na ostale umirovljenike. Procjena je da oko 75 posto zaposlenih danas prima nižu plaću od prosjeka koji za svibanj iznosi 5.706 kn i svi će oni završiti u najnižoj mirovini. U 2015. godini u najnižu mirovinu je otišlo 11.565 zaposlenika, što je gotovo četvrtina svih umirovljenih u toj godini.

Najniža mirovina nije posebna vrsta mirovine već se dodatnom mirovinskom formulom odre đuje najniži iznos mirovine osigurani-ka s određenim mirovinskim stažem. Visina najniže mirovine ovisi o vrsti mirovine, dužini mirovinskog staža i starosti osiguranika.

Aktualna vrijednost najniže mirovine po godini staža danas iznosi 59,50 kn, pa bi za prosječan staž od 25 godina iznosila oko 1.487 kn, za 30 godina staža 1.785 kn, a za 40 godina staža 2.380 kn. Ovi iznosi mogu biti umanjeni za određeni postotak penalizacije, ako se radi o prijevremenim mirovinama, pa je i kod ovih mirovina motiv za što dužim ostankom na radnom mjestu. Naravno, ako po-slodavac nema ništa protiv, odnosno ako vas zbog boljeg rezultata tvrtke ne „restrukturira“, pa se probudite na burzi.

 

 

Mislim da naziv najniža mirovina nije baš sretno rješenje, jer je kod svakog četvrtog umirovljenika povoljnija od zarađene mirovine prema plaći i mirovinskom stažu (vidi tablicu). Još od 2007. godine kad smo izborili dodatak od 4-27 posto, kod korisnika najnižih mi-rovina je bila primjedba kako oni nisu primili nikakav dodatak. Tu postoji objašnjenje: svakom umirovljeniku kod izračuna mirovine izra čuna se njegova zarađena mirovina, na nju se dodaje doda-tak od 4-27% zavisno o godini u kojoj je umirovljen (od 2010. svi dobivaju 27%). Istovremeno HZMO radi paralelan izračun najniže mirovine (godine staža x AVM – penalizacija) i umirovljenik dobiva mirovinu koja je povoljnija za njega. U dosta slučajeva povoljnija je najniža mirovina, jer je zbroj zarađene mirovine uvećane za doda-tak od 4-27% još uvijek manji od najniže mirovine. Iz tablice vidimo da su svi korisnici najniže mirovine od početka mirovinske reforme 1999. do kraja 2015. na prosječnu zarađenu mirovinu od 966,40 kn u prosjeku primali dodatnih 463,44 kn, što je posljedica sustava generacijske solidarnosti ili socijalne osjetljivosti mirovinskog susta-va u RH. Taj „nevidljivi“ dodatak ugrađen u AVM (59,50 kn) godišnje iznosi 1,2 milijarde kuna.

 

Kad vidimo o kojem se godišnjem iznosu radi može se postaviti pitanje gdje je granica između solidarnosti i socijale u hrvatskom mirovinskom sustavu? I da li bi možda ovaj iznos od 1,2 milijarde trebao ići na teret Ministarstva socijalne skrbi, to je u stvarnosti so-cijalni dodatak, jer svi korisnici najniže mirovine sigurno ne mogu preživljavati s 966 kuna? I u prošlom sam broju HUL-a pisao o zaboravljenom i nepravednom statusu korisnika obiteljskih mirovi-na, gdje su obadva bra čna partnera uplaćivali doprinose kroz cijeli radni vijek, a u slučaju smrti jednog od njih preživjeli partner jedva preživljava s prosjekom od 1.879 kuna. Kad bi se sličan iznos od 450 kn dodao prosječnoj obiteljskoj mirovini prosjek od 2.329 kuna bi značajno popravio ovu vrstu mirovina. Hrvatska stranka umi-rovljenika je već i prije četiri godine predložila i prezentirala model rješenja problema obiteljskih mirovina, pa ćemo vidjeti u čijem će se izbornom programu naći ova problematika.

 

Možda će Vas zanimati...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *